SAVEZ SAMOSTALNIH SINDIKATA VOJVODINE

SAVEZ SAMOSTALNIH SINDIKATA VOJVODINE

Kretanje kupovne moći u Srbiji – jun 2025.

Izvor foto: pexels.com Karolina Grabowska

Kupovna moć stanovništva u junu 2025. godine blago je smanjena u odnosu na prethodni mesec. Iako su prosečna i minimalna potrošačka korpa i dalje beležile rast, prosečna neto zarada nije u potpunosti pratila ovaj tempo. Prosečna potrošačka korpa iznosila je 108.204,28 dinara, što znači da je za njeno pokriće bila potrebna nešto više od jedne prosečne zarade, koja je u junu dostigla 107.075 dinara. Minimalna potrošačka korpa u junu iznosila je 56.216,99 dinara i ostala je u okvirima uporedivim sa minimalnom zaradom, koja je u junu iznosila 56.672 dinara.

U poređenju sa istim mesecom prethodne godine, zarade su zabeležile blagi rast, ali je istovremeno povećanje cena proizvoda i usluga umanjilo realnu kupovnu moć građana.  Najizraženiji rast cena zabeležen je u kategorijama hrane, rekreacije i kulture, pri čemu naročito poskupljenje hrane ima ključan uticaj na smanjenje kupovne moći domaćinstava.

Medijalna neto zarada u junu 2025. godine iznosila je 83.525 dinara, što znači da je polovina zaposlenih u Srbiji primila zaradu jednaku ili nižu od tog iznosa. Kada se ovaj podatak uporedi sa vrednošću prosečne potrošačke korpe od 108.204,28 dinara, postaje jasno da većina zaposlenih ne može da pokrije troškove prosečne korpe svojim mesečnim primanjima.

Drugim rečima, prosečna potrošačka korpa prevazilazi mogućnosti većine domaćinstava, s obzirom na to da samo manji deo zaposlenih ostvaruje prosečnu Srbiju zaradu ili zaradu iznad nje. To ukazuje da je kupovna moć većine stanovnika izrazito niska i da se najveći deo domaćinstava suočava sa značajnim finansijskim ograničenjima u podmirivanju osnovnih životnih troškova. Posmatrano po gradovima, najviše prosečne zarade i dalje su zabeležene u Beogradu i Novom Sadu, dok su u većini ostalih većih gradova ostale ispod republičkog proseka. Kupovnu moć iznad prosečnog nivoa u junu su imala četiri grada – Beograd, Novi Sad, Niš i Kragujevac – dok je u ostalim gradovima koje se statistički prate, prosečna neto zarada bila dovoljna da pokrije minimalnu, ali ne i prosečnu potrošačku korpu.