Privreda Srbije u 2026. godini suočava se sa usporavanjem rasta i sve izraženijim pritiscima na životni standard građana. Iako makroekonomski pokazatelji ukazuju na relativnu stabilnost, svakodnevni život zaposlenih obeležen je rastućim troškovima i ograničenom kupovnom moći.
Prema poslednjim zvaničnim podacima Ministarstva unutrašnje i spoljne trgovine, minimalna potrošačka korpa za tročlano domaćinstvo u avgustu 2025. godine iznosila je 56.868 dinara, dok se u 2026. godini, usled rasta cena, procenjuje na oko 60.000 dinara. To znači da minimalna zarada u prethodnom periodu nije bila dovoljna ni za pokriće minimalnih životnih troškova, što jasno ukazuje na nepovoljan položaj radnika sa najnižim primanjima.
Prosečna potrošačka korpa u avgustu 2025. godine iznosila je 109.449 dinara, dok je prosečna neto zarada bila 105.590 dinara, pa je za pokriće osnovnih troškova života bilo potrebno više od jedne prosečne plate.
Minimalna neto zarada u 2026. godini, obračunata na osnovu cene rada od 371 dinar po satu i prosečnom fondu od 174 sata, iznosi 64.554 dinara (oko 551 evra). Ovaj iznos se primenjuje od 1. januara 2026. i predstavlja povećanje od 10,1% u odnosu na vanredno povećanje iz oktobra 2025. godine. Statistika pokazuje da između 500.000 i 577.000 zaposlenih prima zaradu na nivou minimalca ili blizu njega, dok značajan broj radnika ima primanja i ispod tog iznosa. Istovremeno, prosečna zarada za januar 2026. godine iznosi 118.429 dinara, ali taj prosek premašuje tek oko trećina zaposlenih, što dodatno ukazuje na izražene nejednakosti u raspodeli zarada.
Medijalna zarada iznosi 92.671 dinar, što znači da polovina zaposlenih zarađuje manje od tog iznosa, dok čak 70% radnika prima platu ispod zvaničnog proseka. Od dva miliona zaposlenih u našoj zemlji, prosek premašuje tek oko 30 odsto zaposlenih.
Kupovna moć dodatno je ograničena činjenicom da struktura potrošačke korpe nije značajno menjana još od 2010. godine, iako su se cene i obrasci potrošnje u međuvremenu bitno promenili. Inflacija, iako na prvi pogled umerena, i dalje snažno utiče na standard građana. Prema podacima Republičkog zavoda za statistiku, potrošačke cene u februaru 2026. godine bile su više za 2,5% u odnosu na isti mesec prethodne godine, ali su najveća poskupljenja zabeležena upravo u kategorijama koje najviše opterećuju kućne budžete.
Tako su troškovi stanovanja, vode, električne energije i goriva porasli za 9,3%, zdravstvene usluge za 6,3%, voće za 13,7%, kafa za 11,7%, usluge održavanja i popravki za 12,3%, rekreacija i kultura za 8,5%, održavanje vozila za 12,1%, dok je najveći rast zabeležen u oblasti vodosnabdevanja, čak 21,2%. Ovakva struktura rasta cena dodatno pogoršava realni položaj zaposlenih, jer se najveći deo njihovih prihoda troši upravo na ove kategorije.
Istovremeno, privredna aktivnost pokazuje znake usporavanja. Industrijska proizvodnja u februaru 2026. godine manja je za 0,3% u odnosu na isti mesec prethodne godine, dok je u odnosu na prosek 2025. godine niža za oko 3%, a u prva dva meseca 2026. godine zabeležen je pad od 4,7% . Posmatrano po sektorima, rudarstvo beleži pad od 9%, energetika 1,6%, dok je prerađivačka industrija zabeležila skroman rast od 1,2% .
Ovakva kretanja ukazuju na dublje strukturne probleme – nisku produktivnost, zavisnost od spoljnog okruženja i nedovoljno snažan rast u sektorima koji nose privredu. U takvim uslovima dodatno se sužava prostor za rast zarada i poboljšanje standarda građana. Zbog svega navedenog, veliki deo zaposlenih u Srbiji suočava se sa padom realne kupovne moći i životom „od plate do plate“, gde čak i puna zaposlenost ne garantuje stabilan i dostojanstven životni standard. Kombinacija visokih troškova života, nedovoljnih zarada i usporavanja privrede dovodi do toga da značajan deo stanovništva živi na granici finansijske sigurnosti, uz sve izraženiji jaz između statističkih pokazatelja i realnog kvaliteta života.