Međunarodni praznik rada 1. maj Savez samostalnih sindikata Srbije obeležiće okupljanjem u Beogradu, na Trgu Nikole Pašića, a Vladi Srbije biće predati zahtevi koji bi trebalo da dovedu do boljeg položaja radnika u Srbiji.
Kako kaže predsednik Saveza samostalnih sindikata Vojvodine Goran Milić, 1. maj je dan kada se demokratski svet seća dostignuća radničkog pokreta i žrtava podnetih u borbi za veća radna prava.
– Ovaj dan je simbol borbe za jednakost i prava radnika, ali i silidarnosti, pravde i jednakosti ka kojima svi teže – kaže Milić. – On je i podsetnik da su pravedna zarada, sigurni uslovi rada, zdrava radna i životna sredina i poštovanje radnika još uvek snovi za mnoge radnike.
Socijalno-materijalni položaj zaposlenih u Srbiji izrazito je nepovoljan (Goran Milić)
Po njegovim rečima, socijalno materijalni položaj zaposlenih u Srbiji izrazito je nepovoljan, a da uprkos povećanju i minimalne i prosečne zarade, one ne prate rast cena i troškove života i nisu dovoljne za dostojanstveni život, baš kao što je slučaj i s većim delom penzija.
– Prava radnika se ne poštuju, sindikalni predstavnici progone i šikaniraju, socijalni dijalog je samo formalan, odluke se donose mimo dogovora i razgovora, a sindikati ne učestvuju u izradi ključnih zakona iz sfere rada. Kolektivni ugovori na nivou sektora ne postoje jer je njihovo donošenje onemogućeno rešenjima i uslovima iz Zakona o radu, zakonska rešenja sve su restriktivnija, a prava onih koji rade sve manja – ističe Milić.
On ukazuje da se, i pored važećih zakona i propisa, bezbednosti radnika ne poklanja dovoljna pažnja i da svake godine pedesetak njih smrtno strada na radnom mestu.
– Najviše radnika koji poginu na radnom mestu je u građevinarstvu i to pre svega zbog nepoštovanja Zakona o zaštiti na radu. Na mnogim gradilištima radnici nemaju zaštitnu opremu jer mnogi poslodavci ulaganje u bezbednost na radu doživljavaju kao trošak – kaže Milić.
Minimalna zarada mora biti izuzetak
– Među zahtevima je i to da se umesto minimalne zarade, koja mora biti izuzetak i kratkog roka, što ona i jeste jer se isplaćuje tokom određenog vremena dok je neko preduzeće, firma u teškoćama, utvrdi plata za život, koja će kontinuirano rasti u skladu s rastom troškova života – kaže Goran Milić. – Takođe, zahtevamo da se adekvatnom politikom zapošljavanja i otvaranjem kvalitetnih radnih mesta, ali i zaradama od kojih se može živeti zaustavi odliv radne snage iz Srbije, ali i da se ukine trajno umanjenje penzija zbog privremenog odlaska u penziju.