Novi Sad prednjači u preduzetništvu, dok radnici ostaju u drugom planu

Prema statističkim pokazateljima, Novi Sad se izdvaja kao grad sa najpovoljnijom preduzetničkom aktivnošću u Srbiji. Ovi podaci obuhvataju period od 2023. do 2025. godine i zasnivaju se na uporednoj analizi osnivanja i gašenja firmi u najvećim gradovima Srbije, pri čemu se pored apsolutnog broja firmi, posmatra i njihova dinamika u odnosu na veličinu grada tj. broj stanovnika. Upravo taj odnos pokazuje da Novi Sad ima najpovoljniju dinamiku poslovanja, odnosno da se firme češće osnivaju i opstaju nego u drugim gradovima.

Finansijska analiza CompanyWall pokazuje da Beograd i dalje dominira kao poslovni centar kada se posmatraju apsolutni brojevi. Zbog veličine tržišta i broja stanovinika, u Beogradu se beleži i najviše novoosnovanih i ugašenih firmi. Ipak, takvi apsolutni pokazatelji ne daju potpunu sliku. Kada se podaci stave u odnos sa brojem stanovnika, jasnije se vidi stvarni intenzitet i održivost poslovanja, pri čemu Novi Sad pokazuje veću koncentraciju preduzetničke aktivnosti i stabilniji odnos između otvaranja i gašenja firmi nego drugi veliki gradovi, uključujući i Niš.

Naime, broj novoosnovanih firmi u odnosu na broj stanovnika pokazuje da Novi Sad ima oko 14 novoosnovanih firmi na hiljadu stanovnika godišnje, što je više nego u Beogradu, gde je taj odnos oko 11,5. U Nišu broj novih preduzeća iz godine u godinu raste, ali su likvidacije u 2025. godini porasle za čak 65 odsto.

Podatak da u Novom Sadu na jednu zatvorenu firmu dolazi veći broj novoosnovanih ukazuje na stabilnije poslovno okruženje u poređenju sa Beogradom ili Nišem. Međutim, ova stabilnost ima i drugu stranu. Iza velike preduzetničke aktivnosti često stoji nestabilno poslovanje, gde deo poslodavaca nema dugoročnu strategiju, pa se firme često otvaraju, menjaju i gase.

Na taj način se stvara i veća dinamika tržišta rada, uz češće promene poslodavaca i veću izloženost zaposlenih nesigurnim oblicima rada. Radni odnosi u takvom okruženju su uglavnom nestabilniji, zarade niže, a mogućnost sindikalnog organizovanja znatno teže, posebno u malim i mikro firmama na koje se tržište sve više oslanja. Činjenica da se veliki broj firmi stalno osniva i gasi ukazuje i na to da mnogi zaposleni prolaze kroz nesigurne oblike rada i česte promene poslodavaca, bez dugoročne zaštite. Razvoj Novog Sada kao „najboljeg mesta za biznis“ ne treba posmatrati samo kroz broj otvorenih firmi, već je ključno pitanje kakav je kvalitet tih poslova i koliko su radnici u tom dinamičnom okruženju zaštićeni. Bez dosledne primene radnih prava i jačanja sindikalnog organizovanja, ovakav model rasta više ide u korist poslodavcima nego što obezbeđuje stabilnost i sigurnost zaposlenih.