- Video spot:

- Poster:

- Organizovanost sindikata Vojvodine

 

 

 

Radnici neće pare, posle kojih sledi „doživotna kazna”
6. jan. 2017. godine. Izvor: Dnevnik

Mada je već odavno jasno da u preduzećima u restrukturiranju, čija privatizacija treba u narednu godinu-dve da se završi, ima tehnološkog viška i da je neminovnost da deo zaposlenih ostatine bez radnog mesta, interesovanje radnika za otpremnine koje je obezbedila država je veoma malo. Od šest milijardi dinara predviđenih za socijalne programe u prošloj godini za preduzeća u restrukturiranju, potrošene su tri, a biće isplaćeno još 500 miliona dinara iz Tranzicionog fonda.
Ministar za rad, zapošljavanje, boračku i socijalnu politiku Aleksandar Vulin ne spori da postoji problem male zainteresovanosti zaposlenih u preduzećima u restrukturiranje za državni socijalni program, ali to objašnjava pre svega propustom poslodavaca pa tek onda radnika koji misle da će se „firme nekim čudom oporaviti”.– Mi poslodavce molimo, nisu se oni javljali – ističe Vulin. – Ne bismo idzvojili toliki novac da ta preduzeća mogu da se oporave i da počnu da zarađuju. Bolje je prihvatiti dobar socijalni program nego čekati i na kraju ostati bez ičega.
Savez samostalnih sindikata Srbije slabu zainteresovanost radnika za državne otpremnine vidi pre svega u kaznenim penalima koje donosi prevremeno penzionisanje jer su oni zapravo „doživotna kazna” na koju zaposleni neće tako lako da pristanu. To je i bio razlog zbog kojeg je SSSS uputio Socijalno-ekonomskom savetu zahtev da se ukinu penali za prevemeno penzionisanje, odnosno za odlazak u penziju pre 65 godina života za sve zaposlene. Lider SSSS-a Ljubisav Orbović objašnjava da zaposleni koji zbog stečaja, tehnoloških viškova ili bolesti moraju da odu u penziju pre 65 godina života ne smeju biti kažnjeni plaćanjem penala kojima im se uzimaju 2,5 penzije godišnje. OPŠIRNIJE

Kapital i profit demolirali sindikate
6. jan. 2017. godine. Izvor: Dnevnik

Godinama unazad poverenje radnika u sindikate u većini evropskih država opada. Sindkalna gustoća prošle godine znatno je opala i u SAD i to kako u javnom tako i privatnom sektoru
Protesti sindikata sve ređi i bez učinka Radnici u sve težim uslovima gube poverenje u sindikate i to toliko da je prema oceni Ministarstva rada te države dostigla rekordno nizak nivo.

Opadanje sindikalnog angažovanja odnosno poverenje radnika u sindikate, posledica je sve težeg položaja zaposlenih i verovanja da im te muke ni sindikalno organizovanje ne može ublažiti. Sociolog Srećko Mihilović iz Centra za razvoj sindikalizma smatra da se radnici udaljavaju od sindikata upravo zbog sindikalne nemoći, a dodatno, tim svojim udaljavanjem, povećavaju nemoć sindikata.

- Tako i sami radnici postaju jedan od tri glavna činioca slabljenja sindikata, pored objektivnih ekstremnih i internih činilaca sindikalnog urušavanja. Među ekstremnim činiocima gotovo apsolutno dominira onaj koji proističe iz neoliberalne transformacije modernog zapadnog društva u kojem nema mesta za sindikate. Taj put dosledno slede i postkomunistička društva, možda uz još robusnije posledice porazne po radništvo i radničke organizacije. Srbija nije izuzetak, već sve očitiji primer dobre neoliberalne prakse – ocenio je Mihailović.
Propao je “društveni ugovor” između rada i kapitala ustanovljen posle Drugog svetskog rata koji je bio zasnovan na koegzistenciji poslodavaca i sindkata. Klasna konfrontacja je obnovljena, ističe Mihailović, onda kada je postalo belodano da kapitalisti naspram sebe imaju slabog protivnika, a proces je finalizovan nakon urušavanja socijalizma krajem prošlog veka. OPŠIRNIJE


 

ARHIVA VESTI

2015. V3.0